‍ ‍

Duboko vjerujem da godine nemaju veze sa željama. Ako te nešto veseli, privlači ili želiš iskusiti nešto novo, a pri tome nikoga ne ugrožavaš – zašto to ne uraditi?

Nedavno sam srela jednog dragog sugrađanina s kojim uvijek razmijenim šalu i malo pozitivne energije. Možda zato što je sličan odnos imao i s mojim tatom, koji se također obožavao šaliti.

Tokom našeg razgovora kroz smijeh mi je rekao:

– “Ja sam ti potpuno poludio. Imam ideju da za svoj 75. rođendan stavim naušnicu.”

Pričao je to kao šalu na svoj račun i odmah dodao kako je isto uradio i za svoj 50. rođendan, pa su ga sin i supruga zadirkivali da je potpuno skrenuo. U međuvremenu naušnicu nije nosio pa se i rupica na uhu zatvorila.

Dok sam ga slušala, imala sam osjećaj da to nije samo šala nego stvarna želja.

–„ Pa šta čekate? Ako vas to veseli, zašto ne biste?“

Pomalo iznenađen mojom reakcijom, odgovorio je:

– „ Ma reći će ljudi da sam poludio.“

– „Možda i hoće. Ali koga briga? Ako vas to veseli, uradite to. Bolje sada za 75. rođendan nego da čekate 80.“ – dodala sam sa osmijehom. „Ja bih na vašem mjestu ispunila sebi tu želju.“

Toliko se nasmijao da je na rastanku rekao:

– „Ma da, bolje sada dok sam mlad nego sa 80. Na mlado je, zarast ce.“

A ja sam dodala da od sada pratim situaciju i čekam naušnicu. Neću ništa pitati ali ću se mnogo radovati ostvarenju.

Desetak dana kasnije ponovo smo se sreli.

I zaista – naušnica je bila tu.

– „Toliko si me motivirala da sam otišao već sljedeći dan i uradio to.“

– „Baš mi je drago.“ – obradovala sam se kao kada i sama sebi poklonim novo iskustvo ili uradim nešto što zbog straha odlažem.

– „Ma ja sam samo čekao da mi neko potvrdi da to uradim. A ti si još i objasnila zašto trebam.“

I tada sam pomislila koliko nas često od naših želja ne dijeli nedostatak vremena, novca ili mogućnosti. Ponekad nas dijeli samo strah od toga šta će neko reći te da li je u skladu sa našim godinama.

A istina je da će ljudi uvijek imati neko mišljenje. Šta god uradili – ili ne uradili.

Zato možda pravo pitanje nije: Šta će drugi reći?

Možda je važnije pitanje:

Šta ću osjećati ako svoju želju još jednom odgodim?

Ili

Kako cu se osjećati kada svoju želju ostvarim?

Život je prekratak da živimo tuđe živote, da odgađamo svoje želje, da brinemo o mišljenju drugih ljudi.

Istina je da će ljudi uvijek imati neko mišljenje. To je njihovo pravo. Ne možemo kontrolirati što će drugi misliti o nama ali možemo odlučiti koliko ćemo tom mišljenju dati prostora u svom životu.
U 75. godini ( u svakoj godini u kojoj smo ) možemo:

• staviti naušnicu,

• napraviti tetovažu,

• otići na putovanje o kojem godinama maštamo,

• zaljubiti se,

• posaditi baštu,

• početi planinariti,

• održati svoju prvu izložbu,

• naučiti plesati,

• promijeniti posao,

• naučiti plesti, strani jezik... nastavi niz.

‍ ‍

A ja se nadam da ću u tim godinama voziti rolere. Bas bi bila cool baba Tanja.

Sasvim sam sigurna da nemamao mogućnost da se jednog dana vratimo i proživimo sve ono što smo odgađali zbog straha, tuđeg mišljenja ili čekanja „pravog trenutka“.

Imamo ovaj trenutak i ovaj život.

Umjesto da ga provodimo u strahu pitajući se što će netko reći mnogo je važnije da se jednog dana ne pitamo: „Zašto nisam.“

I zato uradi to što odgađaš. Ne zbog drugih, ne zbog mene, nego zbog sebe. I kada ostvariš piši mi, da se zajedno radujemo tvom uspjehu.

Najveći zagrljaj,

Tanja

‍ ‍