Događa li vam se da ljudi ponekad mijenjaju savjete brže nego što mi stignemo poslušati sebe? U jednom trenutku vas bodre oko odluke a u drugom siju sumnju u istu odluku.

Sjećam se trenutka kada sam odlučila upisati fakultet – i informacije koje su tada kružile: “Na farmaceutski fakultet u Sarajevu se može upisati samo preko veze.“

I tako su počele moje pripreme. Učila sam kao i uvjek jer sam to voljela. Spremala dodatne predmete, išla na pripreme u Sarajevo... davala sve od sebe ali sam primjetila i sumnju. „Mogu li ja to, ako je svima trebala veza – što bi se neka Tanja upisala na osnovu rezultata prijemnog ispita i znanja.“ Toliko sam sebe opteretila da sam i svoje roditelje uvjeravala da je to nemoguće i da trebam imati neki plan B.

Brzo sam primjetila da mi takav način razmišljanja ne služi – samo me čini jadnijom i pogubljenijom. Zato sam se odlučila okružiti ljudima koji su inspiracija. Moj rođak Milan bio je jedan od njih. Znala sam da iza njegovog uspjeha stoji talent, rad i trud i neodoljiva pozitivna  energija koja se prelijevala na sve nas koji bismo bili u njegovom društvu.

Ljudi iz škole i sugrađani su mi često govorili: „Ma daj Tanja, što se ti brineš? Naravno da ćeš upisati pa ti si učenik generacije.“

Ponekad sam osjećala da me ti komentari samo dodatno opterećavaju. „Što ako ne položim, što ako drugi ljudi izgube povjerenje u mene.“

Odabrala sam vjerovati sebi, svom znanju i Milanu. Intuitivno sam osjećala da je ono što on govori istina: „Tanja, netko će se sigurno upisati sa vezom ali one najbolje primaju na osnovu znanja.“

I bio je upravu.

Otišla sam na prijemni, položila ga i na vlastito iznenađenje završila sam prva na listi. Bila sam presretna jer sam vjerovala sebi a i opravdala sam povjerenje drugih ljudi u mene ali kada sam se vratila kući dočekalo me iznenađenje. Isti ljudi koji su me „bodrili“ kako ću se upisati bez problema sada su me pitali: „Tko ti je bio veza? Sigurno si imala vezu jer je i moja xy osoba bila najbolja učenica ali je ipak trebala i vezu...“

Osamnaestogodišnja ja bila je šokirana.

Kao da sam nešto pogriješila htjela sam se opravdati, objasniti, dokazati.

Ali vrlo brzo sam prestala jer sam shvatila: ljudi ne žele uvijek čuti moju istinu – svoju istinu su već zaključali u glavi.

Ova lekcija je tako vrijedna jer mi je pokazala da će svaka odluka naići na komentare i zato je važno provjeriti: da li dajem važnost i energiju tuđem mišljenju ili vlastitom. Da li me je strah da ću razočarati druge ili da ću razočarati samu sebe?

Kada donesem odluku u skladu sa sobom tada prihvatam i odgovornost za rezultat te odluke. Pa makar to bila i „loša“ odluka – moja je. Iz nje ću izvući vrijednu lekciju i idem dalje. Kada me prijatelji pitaju za savjet ja vrlo često pitam:

-       „Kako se ti osjećaš sa tom odlukom?“

Moje mišljenje ima veze samo sa mojim kutom gledanja. Mogu ti ga dati ali ti odluči za sebe. Nema ispravne i pogrešne odluke – ima samo odluke sa kojom se jesmo ili nismo uskladili. Svaka odluka može biti vrijedna lekcija.

Moji influenceri su „obični“ ljudi. Jedna od njih je teta Haska. Kada me je moja teta Haska prije koju godinu obavjestila, pomalo nesigurno, da je krenula na vožnju sa svojih šezdeset i koju godinu – ja sam bila oduševljena. Njena hrabrost i odlučnost da ispuni svoj davni san bila je inspiracija. Ona je slušala svašta: da je glupo, da je kasno, što je čekala do sada...

A ja sam u njenoj odluci vidjela poruku za sve nas:

Nikada nije kasno da ostvariš ono o čemu si dugo sanjao.

Dolazila bi kod mene u ljekarnu, razgovarale, podržavale i nakon nekog vremena postala je najstarija kandidatkinja na vozačkom ispitu – i položila.

U gradu je često vidim kako vježba parkiranje, odveze se gdje treba – ne mora nikoga pitati za prijevoz.

Ona mi je podsjetnik da život stalno daje prilike, na nama je da odlučimo da li ćemo prihvatiti tuđe mišljenje kao svoje ili ćemo prihvatiti odgovornost i odabrati sebe.

Stari smo onolčiko koliko se staro osjećamo. Nedavno je mojoj kolegici, koja je upisala doktorat sa 40 godina, netko dobacio: „Našla upisivati pod stare dane.“

Nekome je 40 puno,

A nekome je 60 sasvim dobro vrijeme da se nauči nešto novo.

Ja glasam za ovu drugu opciju.

Prihvati sebe.

Odluči za sebe.

Ispuni sebi želju.

Tuđe mišljenje je samo tuđe mišljenje koje dolazi iz tuđih uvjerenja, rana, uspjeha i izazova. Samo ti znaš svoj put i nitko nije bio u tvojim „cipelama“.

Uspjeh drugih ljudi i ostvaren san -  zapravo uspjeh svih nas. Ti nam ljudi pokazuju, ako je moguće za mene - moguće je i za tebe.

Najveći zagrljaj

Tanja