Da mi je netko rekao da će mi se desiti avantura a da nisam ni izašla iz kuće – ne bih vjerovala.

Nedavno sam imala čast čekirati karte prijateljici i njenoj ekipi. To me uvijek veseli. Nema razlike u čekiranju mojih karata i karata za prijatelje. Volim putovati, ali volim i da drugi putuju.

Trebala sam čekirati karte za dva leta. Napravila sam sebi kavicu, pustila glazbu i polako krenula.

Prvo let preko Wizz Air.

Traže dokumente za skeniranje, nema opcije ručnog unosa. Nema problema, javljam prijateljici da prikupi dokumente i ostavljam to za kasnije.

U međuvremenu odlučim čekirati ih na let preko Ryanair.

Polako unosim podatke i primjećujem da sam jednom putniku pogriješila datum rođenja. Nisam još ništa spremila, samo popravim… ali program ne dozvoljava. 

Restartiram aplikaciju. Ništa.

Probam ući preko web-a. Opet ništa.

Zamolim Borisa za pomoć i da provjerim da li možda nešto radim krivo. Ne može ni on.

U međuvremenu počinjem skenirati dokumente za Wizz. Tražim odgovarajuće svjetlo, kao da fotografiram za Vogue naslovnicu. Konačno uspijem… a program kaže: “Morate sve od početka.”

Razmišljam da li ovo mene netko zafrkava. Čekirala sam karte ne znam ni sama koliko puta ali ovako nešto još nisam imala.

Ok, idem od početka. Provjeravam jesu li dokumenti dobro skenirani.

Boris se čudi i pita: “Zašto to uvijek provjeravaš? Ja nikada.”

Ja uvijek provjerim – i naravno, pronalazim grešku. Nevjerojatno: kod jedne putnice broj putovnice ne odgovara. Ručno ispravljam.

Vraćam se na Ryanair. I dalje ne mogu ispraviti datum. Tražim rješenje na stranici, probam sve što piše – ništa. Boris pokušava isto ali ne ide.

Odlučim završiti check-in s pogrešnim datumom i sutra nazvati podršku.

Idući dan sam prva smjena. Tražim operatera. 400 sam na redu.

Čekam. Molim Boga da nemam pacijenata u ljekarni kada stignem na red. Sat i pol kasnije – konačno!

Operater se javlja, preljubazan, spreman na šalu. Zajedno rješavamo grešku. Konačno odahnem.

Svo vrijeme sam posmatrala samu sebe, bila je to prilika da vidim kako se nosim sa kaosom. U jednom trenutku sam osjetila ogroman stres koji ne bih osjetila da sam čekirala sebe i pogriješila. A onda sam shvatila da neke stvari ne mogu kontrolisati ali mogu izabrati da se igram dok rješavam izazov. Mogu sebi olakšati i dati povjerenje da će se sve riješiti na najbolji mogući način.

Odlučila sam da kombiniram odgovornost i razigranost, ozbiljnost i lakoću otkrivanja nove lekcije.

Najveći zagrljaj,

Tanja