Prije nekoliko dana mi je na društvenim mrežama iskočila fotografija prstena s kuhalom za kavu, uz pitanje: “Želiš li da zauvijek pijemo kavu zajedno?“ Od srca sam se nasmijala i poslala Borisu. Šalili smo se kako je to vjerojatno jedini prsten koji bismo nosili budući da ni on ni ja nismo ljubitelji prstenja – niti smo ih kupili za vjenčanje. Sjećam se samo koliko sam razmišljala da li je prsten neophodan za vjenčanje. Ima sjajnu simboliku ali što da radimo kada prstenje nije naš izbor za nakit.

Mi smo poslušali sebe pa smo uzeli dva privjeska u obliku srca unutar kojih se nalazi drvo ljubavi. Drvo mi je podsjetnik na stabilnost, hrabrost i rast. Ja sam svoj stavila na narukvicu jer to obožavam nositi - a ova sa privjeskom je uvijek samnom. A on je svoju stavio na ključeve – jer kako kaže to još nikada nije izgubio.

Naša ljubav prema omiljenom ritualnu razvila se spontano. Kavu smo u početku pili izvan kuće - on espresso, ja latte – uživajući u svakom gutljaju te otkrivajući lijepa mjesta na putovanjima. Uz obaveznu šalu kako on zapravo pije kavu a ja “srčem supu” s obzirom na veličinu moje šalice.  Jednog dana Borisova mama nam je donijela aparat za kavu koji je on kupio bratu kada se zaposlio... i tako je sve počelo.

Boris je vježbao i s vremenom postao najbolji barista. Ritual u kojem on priprema kavu a ja uživam u zajedničkim trenucima i mirisu svježe mljevene kave, dovela je do toga da ne pamtim ukus kave izvan doma (osim kada smo na putovanjima ili kada imam posebno društvo.) Kod kuće je kava najbolja. Kako ne pijemo kavu u kapsulama i izbor aparata je takav da se vidi Borisov trud i pažnja ili što bi on rekao: “kava sa mojim učešćem a ne kava na dugme”.

Ja kavu ne pravim ja sam tu da uživam. Dugi niz godina pijemo kavu ali za mene je svaki put kao prvi put, uzmem šalicu najprije pomirišem potom se divim izgledu a tek onda probam. I nakon svakog prvog gutjaja čuje se moje: „mmmmm kako je samo dobra, ma najbolja.„

Kada smo 2021 godine kupili stan, odlučili smo da prvi aparat u našem domu mora biti – aparat za kavu. Kao da smo time dali i naznaku da će prostor u kojem ćemo živjeti biti mjesto koje miriše na udobnost i ljubav.

Početkom ožujka 2021., nakon što je Boris pronašao savršen aparat za kućne uvjete, otišli smo u Beograd po njega. Nikad neću zaboraviti izraz lica policajke na granici u 6h ujutro kada je čula da žurimo po aparat za kavu. Samo nas je podsjetila da je u jeku Corona i lockdown najavljen od 12h. To nas nije brinulo budući da smo već dogovorili sa gospodinom u trgovini  satnicu kada dolazimo po aparat.

Po preuzimanju aparata jedva smo čekali doći kući da ga testiramo. Radost i uzbuđenje zbog novih spoznaja značilo je samo jedno – ritual u nastajanju.

Sa svakog putovanja bilo zajedničkog ili pojedinačnog donosimo kavu - za upijanje mira i ljubavi u našim zajedničkim trenucima. Kava se može piti uz razgovor, u tišini, uz muziku, uz čitanje knjige, kada je ruka u ruci ili sjedimo odvojeno a opet uvijek prisutno i zajedno...

Najbolji pokazatelj i opis tog trenutka dao je on. Naime, kada se Mila rodila i dok smo bile u bolnici - bio je tu ujedno i prvi put da je kavu pravio samo sebi – on bi pravio dvije kave. Zapravo krenuo bi praviti za nas dvoje i negdje u trenutku bi se sjetio da trenutno nisam tu pa bi napravio samo jednu. 

Za ovaj mali ritual najvažnije je biti prisutan kako bi se istinski mogla osjetiti ljepota trenutka.

Kada se u naš život ušuljala mala čupavica i ovaj ritual dobio je novu dimenziju ljepote. Ispijanje kave na podu okruženi lego kockicama, razbacanim stvarima – nije pokvarilo trenutak. Način ispijanja kave se mijenja ali ostaje prisutnost i uživanje u tom trenutku. Kada je kasnije stiglo i umakanje malih prstića u kavu - nije mi smetalo jer je zapravo značilo da mala čupavica raste. Sada umjesto prstića umoči svoj keksić sa životinjicama. 

Ritual je tu da od običnog trenutka napravi poseban. Nema te kave niti tog aparata koji može zamijeniti ljude i osjećaj. Najbolja kava nije ona koja se pije iz najljepših šalica niti sa najljepšeg mjesta nego kada se u samu izradu unese ljubav, prisutnost i zajedništvo. Tada i kava na podu može biti kao kava u najboljem cafeu. Znati primjetiti ljepotu i darove oko sebe jeste umijeće življenja. Sve je putovanje i život je putovanje a rituali su mali detalji koje prave čaroliju.

Pili vi kavu ili čaj, zapravo nije ni važno- najbitnije je s koliko ljubavi ga pripremate, s kime ga dijelite te koliko prisutno uživate u svakom trenutku.

Za mene može i nes kava sa mlijekom ili bosanska kava ako taj trenutak dijelim sa dragim ljudima - mamom, Andreom, Gocom, Tanjom, Dariom, tetkom i sa svim meni posebnim ljudima s kojima dijelim sebe, razmjenjujem emocije i uživam u dubokim razgovorima.

A dijeim sa vama naš mali san - da otvorimo cafe uređen sa detaljima sa putovanja. Bio bi to kutak u kojem bi on bio barista a ja bih spremala zdrave kolačiće te bila zadužena da ljudima prenesem dozu motivacije i insipracije za taj dan. Bilo kako bilo mi taj cafe radog naziva : Ritual & Radost već imamo u našem domu i vjerujem da tu atmosferu osjete svi koji nas posjete.

Pozivam vas da ovu nedjelju uživate u vašem omiljenom ritualu.

Najveći zagrljaj

Tanja