Najdraža putovanja su mi bila avanturistička putovanja, putovanja na kojima se susrećem sa potpuno nepoznatim okusima, tradicijama, ljudima i mjestima. Sa takvih putovanja sam se obično vraćala puna utisaka i nisam se nikada plašila da odem na meni potpuno nepoznata mjesta. Volim avanturu i istraživanje nepoznatog. Putovanja bez takve vrste avanture kao da nisam smatrala putovanjem. Bila su mi dosadna i nezanimljiva.

Sve dok nisam upoznala Borisa koji mi je pokazao novi način putovanja kroz usporavanje. Primjetila sam da se poslije putovanja osim avantura, atrakcija i adrenalina itekako sjećam detalja kao što su: miris drveta ispod kojeg smo šetali u Montreux-u, okusa kave u onom kafeu pored mora na Cipru, osjećaja dok bismo sjedili na terasi na Tenerifima, osjećaja i okusa prilikom testiranja čajeva na Baliju... Zbog toga smo na našim putovanjima kombinirali avanturu i opušteno uživanje u jednostavnosti. I osim na putovanjima to sam prenijela na svakodnevni život. Onaj osjećaj kada dođem s posla dok čekam da mi najbolji barista napravi kavu u kojoj svakodnevno uživam a svaki put na prvi gutljaj čuje se moje: mmmmm joj kako je dobra. I tako već 4 godine koliko je prošlo od kada smo kupili naš prvi uređaj za stan: aparat za kavu. Iako nam je prilikom useljavanja trebalo sve od igle do lokomotive ipak smo za aparat za kavu još davno počeli prikupljati novčeke. Uživanje u onome što volimo ne treba da čeka.

Ne želim se naviknuti i podrazumjevati ni ljude ni  stvari već svakodnevno primjetiti blagoslove i na njima se zahvaliti. 

Kada sam rodila Milu započela sam novu etapu istraživanja: usporavanja, tišine, jednostavnosti i ljepote sadašnjeg trenutka. Mali čovječuljak koji zahtjeva punu pažnju i brigu okupirao je svo moje vrijeme i učila me kako da rasporedim svoju energiju. Znalo se dogoditi da bih bila toliko umorna a onda umjesto da obnovim svoju energiju ja uđem u nepotrebne rasprave, odem na kavu da se odmorim a tamo slušam neke priče poslije kojih se osjećam još umornije. Prije o tome nisam mnogo vodila računa i jako mi je teško bilo reći: ne. Pa sam često ostajala predugo na nekom mjestu gdje se nisam odjećala dobro ili sa ljudima poslije kojih bih se osjećala kao da mi je netko odnio svu energiju. Baš zato sam odlučila samu sebe pitati:

U što ulažem sebe i svoju energiju?

Da li obnavljam svoju energiju radeći stvari koje me vesele, družeći se sa ljudima koji me inspiriraju?

Tko su ljudi s kojima rastem?

Nisam željela da Mila bude moj izgovor da nemam vremena, da sam umorna, nenaspavana nego sam se posvetila tome da uhvatim trenutke u danu i prepoznam što me raduje i kako mogu da imam više energije i za Milu, i za Borisa, za sebe i za meni drage ljude. I ono najvažnije što sebe pitam vrlo često jeste: kakav sam joj primjer. Nije važno toliko što joj govorim koliko je važno što radim i kakvu poruku šaljem.

Osoba koja je meni mnogo bitna i sa kojom dijelim prijateljstvo, emocije, zajednički rast, životne izazove jeste moja prijateljica Andrea. Od prve godine fakulteta, zajedničkog učenja na svim predmetima, odbrane diplomskog rada na isti dan pa sve do danas prošlo je skoro 20 godina. Iako nas fizički dijele kilometri, te udaljenosti nema u našem prijateljstvu. Razlog je samo zajedničko ulaganje energije i vremena te spremnost da mijenjamo načine druženja ali da nikada ne odustanemo od našeg prijateljstva.

Tako su i moja druženja sa mojom Andreom nakon rođenja Mile dobila novu dimenziju. Putovanja i druženja kakva smo imali prije zamijenili su novi načini. Osmislile smo putovanje pod nazivom: Guštanje na moru. To su putovanja koja kreiramo po Milinoj mjeri, poštujemo njen dnevni ritam i biramo mjesta koja ne zahtjevaju duge vožnje. Biramo mirna mjesta sa morem, lijepom prirodom, terasom sa pogledom. Cilj ovakvih putovanja nisu obilasci, atrakcije i adrenalin već produbljivanje prijateljstva, uživanje dok posmatram Milu kako raste i mijenja se, naši razgovori na terasi do ranih jutarnjih sati. Razgovori gdje dajemo prostor jedna drugoj i podršku. Putovanja na kojima kroz odmor i bivanje, jednostavnost i slušanje ja zapravo punim energiju i osjećaj zahvalnosti što imam u životu ovakve ljude.

Mila me je naučila da to što sam mama ne znači da će se moja prijateljstva svesti samo na pričanje o djeci, na nemanje vremena ili na žaljenje što se ne mogu odmoriti kao prije. Mila i Andrea su moja motivacija da jedno ne isključuje drugo. Ja mogu biti i mama i uživati u svim sitnim detaljima s Milom i da opet mogu imati vrijeme da nastavim graditi i prijateljstvo sa Andreom. Nema potrebe da naš odnos bude na pauzi dok čekam da Mila odraste kada ću navodno opet imati svo vrijeme svijeta za sebe.

Mogu sve iskombinirati ali ne više na stari poznati način već na potpuno novi. Taj novi način osim mene zahtjeva i podršku moje Andree a sve ovo promjene zapravo produbljuju odnos.

Prvo putovanje na novi način bilo je 2023 godine kada smo se zaputili u Primošten. Miloj je bilo tada 6 mjeseci. Sve je izgledalo potpuno drugačije nego smo navikle. Kave na terasama uz more smo zamijenili kavom u termosici i šetnjom pored mora dok Mila spava u nosiljci. Večere u restoranu uz čašu vina smo zamijenili razgovorima u apartmanu dok bi Mila sisala ili spavala na meni. U toj prvoj godini nije se odvajala od mene niti htjela spavati sama bez mene. Nisam pronalazila načine kako da je “osamostalim” već sam to shvatila kao poziv da ja kod sebe nešto trebam da promijenim. I shvatila sam da mi je potrebno usporavanje i pronalaženje ljepota u ovom trenutku. Nisam čekala da ona odraste kako bih uživala već sam stavila fokus na ovo sada. I otkrila ljepotu da uživam dok je gledam kako spava i ujedno razgovaram o svim promjenama koje su se dogodile. Pronašle smo zamjenu i stavile fokus na nas i kako možemo uživati sada. 

Uživala sam gledati male nožice nehodalice kako istražuju vodu, šetala uz more i valove kako bismo barem malo olakšali nicanje zubića, pričala sam joj i pjevala uz zvuk cvrčaka i valova. Tako iskustvo nisam imala nikada prije. Upijala sam Miline poglede uz zalaske sunca, gledala njene okice kako istražuju, kako se osjećaju sigurno pored mene i bila sam blagoslovljena osjećajem da sam joj u ovom trenutku života sve: i njena hrana, i umirenje, i dodir. Zahvalna što mogu biti tu za nju i što sam joj baš ja prvi životni vodič. Ja, koja imam nešto duže staža na ovoj planeti mogu da joj pokažem neka znanja koja sam stekla i da baš zbog nje usavršim nova. 

A onda smo naše guštanje na moru ponovili i 2024 godine. Promajna i Baška voda su bili naš izbor. Od prethodne godine sve se promijenilo. Mila je imala novi ritam i mi smo ponovo kreirale put prema tome. Mila je hodala i istraživala na svojim nožicama, imala ideje gdje želi ići. Bile su tu duge šetnje do Brela uz more dok bi Mila spavala u nosiljci i osluškivala zvukove. Jutarnji doručak sa pogledom, kava iz termosice dok hodamo, popodnevni spavanac na plaži u hladovini. Bacanje  kamenčića u more bila je nova zanimacija.

A kada se Mila ušuška pored mene za spavanac, zatvori okice i uplovi u snove ja bih ustala i uslijedili bi dugi razgovori sa Andreom. Posmatrala bih Milu dok spava, da joj ništa ne nedostaje. A ako bi joj ipak trebalo moje prisustvo onda bih razgovor na terasi ostavila dok se ne namire njene potrebe.

A onda smo se zaputile i ove godine u Brele. Spavanje u nosiljci uz more zamijenile su igre u parkiću. Otkrivali smo nove okuse sladoleda, uzeli bismo kuglu a onda ručkale na način da ona dodaje jednu kašikicu meni potom sebi. Kantica i lopatica bile su glavna zabava na plaži. Nožice su same birale gdje žele ići, sve sigurnije i odlučnije. A navečer kada bi Miloj čitala priče ona bi zaspala a ja bih nastavila sa Andreom uživati na terasi u pidžami dok pijemo čašu nekog pića koji smo donijele sa putovanja i namijenile specijalno za naše druženje

Posmatrala sam Milu i njen rast ali sam uporedo posmatrala i sebe i Andreu i naš rast. Nas dvije smo uživale u razgovoru, pričama o nama i našim promjenama kroz vrijeme. Analiziramo naše izazove, preuzimamo odgovornost za postupke, zatvaramo neka stara i započinjemo nova poglavlja. Iskreno se radujemo uspjesima i slavimo ih.

Biti mama za mene znači posmatrati sebe i pitati se kakav sam primjer. Ići u avanturu s njom za mene znači otkrivati novu dimenziju putovanja, stvarati nove uspomene ali to ne znači da se trebam odreći sebe i svojih prijatelja. Već naprotiv, uložiti sebe, svoje vrijeme i energiju u ljude s kojima rastem.

A sve ovo ne bih mogla sama da i moja Andrea nije odlučila prepustiti se avanturi i istražiti ovaj novi način. Svojim idejama i prijedlozima pomoći mi da kreiram ovakva putovanja. Putovanja na kojima imam svo vrijeme svijeta za Milu dok nastavljam da uživam u prijateljstvu sa Andreom.

Najveći zagrljaj

Tanja