Najdraža putovanja su mi bila avanturistička putovanja, putovanja na kojima se susrećem sa potpuno nepoznatim okusima, tradicijama, ljudima i mjestima. Sa takvih putovanja sam se obično vraćala puna utisaka i nisam se nikada plašila da odem na meni potpuno nepoznata mjesta. Volim avanturu i istraživanje nepoznatog. Putovanja bez takve vrste avanture kao da nisam smatrala putovanjem. Bila su mi dosadna i nezanimljiva.

Sve dok nisam upoznala Borisa koji mi je pokazao novi način putovanja kroz usporavanje. Primjetila sam da se poslije putovanja osim avantura, atrakcija i adrenalina itekako sjećam detalja kao što su: miris drveta ispod kojeg smo šetali u Montreux-u, okusa kave u onom kafeu pored mora na Cipru, osjećaja dok bismo sjedili na terasi na Tenerifima, osjećaja i okusa dok smo testirali čajeva na Baliju... Zbog toga smo na našim putovanjima kombinirali avanturu i opušteno uživanje u jednostavnosti. I osim na putovanjima to sam prenijela na svakodnevni život. Onaj osjećaj kada dođem s posla dok čekam da mi najbolji barista napravi kavu u kojoj svakodnevno uživam a svaki put na prvi gutljaj čuje se moje: mmmmm jest dobra. I tako već 4 godine koliko je prošlo od kada smo kupili naš prvi uređaj za stan: aparat za kavu. Iako nam je prilikom useljavanja trebalo sve od igle do lokomotive ipak smo za aparat za kavu još davno počeli prikupljati novčeke. Uživanje u onome što volimo ne treba da čeka.

Ne želim se naviknuti i podrazumjevati ni ljude ni  stvari već svakodnevno primjetiti blagoslove i na njima se zahvaliti.

A onda se rodila ona koja mi je svojim prisustvom pokazala novu dimenziju bivanja i prisutnosti.

Od Borisa i Mile sam dobila pozivnicu da istražim mir i jednostavnost a ja sam se tom pozivu odazvala. U periodu postpartuma Mila se nije odvajala od mene ni dan ni noć niti ju je netko drugi mogao zabaviti. To me je navelo da se zapitam: „Čemu me ovo uči o meni?“ S jedne strane sam osjećala potrebu da odem u svoju avanturu, nedostajao mi je način života od prije koji mi je bio poznat  ali opet ja sam bila uvijek radoznala i voljela sam učiti i istraživati pa sam to shvatila da je vrijeme da naučim raditi stvari na novi način.

I upravo u tim trenucima sam stavljala fokus na jednostavne stvari koje nisam željela propustiti: njen pogled kada se probudi, uočavala sam pokrete njenih nožica i ručica, način na koji bi se igrala, gledala sam promjene u njenim očima kada me tek ugleda, uočavala kako je upravo ona indikator kako se ja osjećam.  I baš zbog toga odlučila sam s ljubavlju reći “Ne” svemu što me iscrpljuje i troši energiju a prigrliti sve ono što me raduje i ispunjava. A to je značilo da sa nekim ljudima više ne želim piti kavu ukoliko se s te kave svaki puta vratim iscrpljena. Obično bi me umarale priče o drugim ljudima i situacije u kojima ljudi ne bi vidjeli vlastitu odgovornost već bi uvijek iznova i iznova krivac bio netko drugi a oni sami uvijek žrtve.

Za mene je to značilo i preuzeti odgovornost da će mi i druga osoba spočitati kako sam se promijenila pa čak i svu odgovornost prebaciti na mene ali sam prihvatila. U isto vrijeme osnažilo se prijateljstvo sa ljudima s kojima sam uživala. I tako su sasvim spontano nastala tradicionalna ženska guštanja na moru. Putovanja gdje ne tražim avanturu oko sebe već putovanja gdje istražujem prisutnost, razgovor, gdje posmatram nju kako raste, gdje se družim sa svojom prijateljicom koju nemam prilike vidjeti svaki dan ali zato ulažemo svoje i vrijeme i energiju da naše prijateljstvo ostane.

Prvo putovanje na ovakav način bilo je 2023 godine u Primošten. Miloj je tada bilo 6 mjeseci, potom prošle godine sa njenih godinu i pol i prije par dana smo se vratili sa jednog takvog putovanja. To su putovanja u kojima stavljam fokus na obilje ugodnih razgovora, na vrijeme koje možemo rasporediti kako mi želimo, stavljam fokus na blagoslov da mogu biti sa osobom s kojom je dozvoljeno da budeš onako kako se osjećaš i nemaš potrebu da se smiješ ukoliko ti se ne smije. To su ljetnje večeri na terasi dok gedamo more, večeri razgovora do ranih jutarnjih sati, šetnje i sladoled, tobogan i pijesak, kupanje i ležanje na plaži u hladovini.

Nekad bih za ovakva putovanja rekla da su dosadna, da se ništa posebno nije vidjelo niti dogodilo. Ovakva putovanja postala su mi trag u beskraju, potpuna prisutnost, mir i zahvalnost. Spoznaja da ne moram gledati na sat, ne moram žuriti